Transkutana električna živčana stimulacija (TENS) djeluje na principima modulacije boli putem perifernih i centralnih mehanizama. Isporukom niskonaponskih električnih impulsa putem elektroda postavljenih na kožu, TENS aktivira velika mijelinizirana A-beta vlakna, koja inhibiraju prijenos nociceptivnih signala kroz dorzalni rog leđne moždine, fenomen opisan teorijom kontrole vrata.
Nadalje, TENS može izazvati oslobađanje endogenih opioida, poput endorfina i enkefalina, koji dodatno smanjuju percepciju boli vezanjem na opioidne receptore u središnjem i perifernom živčanom sustavu. Trenutni analgetski učinci mogu se manifestirati unutar 10 do 30 minuta nakon početka stimulacije.
Kvantitativno, klinička ispitivanja su pokazala da TENS može dovesti do statistički značajnog smanjenja VAS rezultata, obično između 4 i 6 bodova, iako varijacije ovise o individualnim pragovima boli, specifičnom stanju boli koje se liječi, položaju elektroda i parametrima stimulacije (npr. frekvenciji i intenzitetu). Neke studije sugeriraju da više frekvencije (npr. 80-100 Hz) mogu biti učinkovitije za liječenje akutne boli, dok niže frekvencije (npr. 1-10 Hz) mogu pružiti dugotrajnije učinke.
Sveukupno, TENS predstavlja neinvazivnu dodatnu terapiju u liječenju akutne boli, nudeći povoljan omjer koristi i rizika uz minimiziranje ovisnosti o farmakološkim intervencijama.
Vrijeme objave: 07.04.2025.
